Koncentrirana hrana za konje: Vodič kroz pravilnu upotrebu i izbor

Koncentrirana hrana za konje obuhvaća žitarice i nusproizvode mlinske industrije (mekinje, sačme, kuhinjski otpad) dobivene uzgojem i preradom žítnih i mahunarkinja. Zob, ječam, kukuruz, raž i pšenica najčešće su korištene žitarice, kako samostalno tako i u sastavu kombiniranih smjesa (muesli, granule). Od mahunarkinja najpopularnija je soja, jer se po sadržaju i biološkoj vrijednosti proteina s njom ne može usporediti nijedna druga kultura. Grašak se također može naći u sastavu stočne hrane. U hrvatskim uvjetima, zob je osnovni koncentrirani obrok za konje jer se relativno lako uzgaja i dobro apsorbira u organizmu konja. Međutim, za prehranu konja se s podjednakim uspjehom mogu koristiti i druge vrste žitarica, kao i proizvodi mlinske proizvodnje – ječam, kukuruz, soja; rižine, pšenične i ražene mekinje.

Izazovi s koncentriranom hranom

Žitarice i mahunarke razlikuju se od trave i sijena visokim sadržajem proteina, bogatog esencijalnim aminokiselinama, i niskim sadržajem vlakana, što pozitivno utječe na njihovu hranjivost i probavljivost. Međutim, sve je dobro s mjerom, a to se posebno odnosi na upotrebu žitarica u prehrani konja. Naime, u žitaricama, a posebno u zobi i ječmu, ima puno brzo fermentirajućih ugljikohidrata koji mogu izazvati cijeli niz simptoma kolike, kao i laminitis (upala kopitne koščice). Korištenje žitarica također ograničava činjenica da je njihov sastav siromašan kalcijem naspram visokog sadržaja fosfora, što može dovesti do ozbiljne bolesti – fibrozne osteodistrofije (iscrpjivanje kalcija iz kostiju s naknadnim omekšavanjem i deformacijom). Stoga, koliko god koncentrirana hrana za konje bila hranjiva i ukusna, njen udio u prehrani prosječnog konja (500 kg) ne bi trebao biti veći od 40% ukupne količine hrane uz svakodnevne treninge od najmanje 1,5-2 sata. Točnije norme hranjenja teško je navesti jer u svakom pojedinačnom slučaju vodilja za to će biti mnogo čimbenika: pasmina, težina, spol, temperament, fiziološko stanje, razina opterećenja te, naravno, dostupnost i kvaliteta korištenih krmiva.

Dijetetska hranaU prehrani konja ne može se bez mekinja (ražene, pšenične, rižine), koje su nusproizvod mlinske proizvodnje. Mekinje su izvrsna lako probavljiva dijetetska hrana, tradicionalno korištena za pripremu kaše s uhranjenim zobom. U pravilu, mekinje su sastavni dio većine stočne hrane (muesli, granule). Također, nijedan recept za hranu za konje s bolestima probavnog sustava ne može bez mekinja. Međutim, uz prednosti, ova hrana ima i značajan nedostatak – sadrži vrlo mnogo fosfora i malo kalcija. Stoga visoko koncentrirana prehrana (gdje udio žitarica i mekinja prelazi 40% po volumenu) može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Nevolje se mogu lako izbjeći pravilnim poštivanjem strukture obroka i ne prekoračenjem normi hranjenja mekinja (ne više od 1-2 kg dnevno), kao i dodavanjem mineralnih dodataka koji sadrže kalcij i fosfor u prehranu.

Ravnoteža u prehraniNažalost, koju god vrstu trave, sijena, žitarica i mekinja ili njihovu kombinaciju odabrali, bit će vrlo teško postići uravnotežen obrok za konja po energiji, vitaminima, mineralnim tvarima itd. Stoga sve veći broj veterinara, trenera i sportaša preferira korištenje kombinirane hrane. Krmiva se proizvode za konje s obzirom na njihovu dob, fiziološko stanje, intenzitet obavljenog posla, stoga hranu treba birati na temelju tih čimbenika. Norme hranjenja obično su navedene od strane proizvođača na pakiranju.

Sigurno hranjenjeKod uključivanja koncentrirana hrana za konje u prehranu, važno je pridržavati se nekoliko sigurnosnih mjera. Uvijek navikavajte konja na novu hranu postupno. Nikada ne hranite konja neposredno prije ili poslije intenzivnog vježbanja. Podijelite dnevnu količinu koncentrirana hrana za konje na nekoliko manjih obroka kako biste izbjegli preopterećenje probavnog sustava. Uvijek osigurajte dovoljno kvalitetne vode za piće. Svaki konj je individualac, pa prilagodite prehranu njegovim specifičnim potrebama. Ako ste u nedoumici, uvijek se posavjetujte s veterinarem ili stručnjakom za prehranu konja.